Boćanje

Podrijetlo
Povjesničarski stav o podrijetlu ove igre je podijeljen: jedni smatraju
da je podrijetlom iz Baskije, dok drugi smatraju da je podrijetlom iz
Italije.
Ime
U hrvatskomu jeziku, ovu igru zovu i bućanje (kratko u), odnosno
igrati na buće ili na balote. Izraz bućanje i buće prevladava u Zagori i
zapadnoj Hercegovini, dok izraz balote u Hrvata prevladava na
hrvatskim otocima te u hrvatskom priobalju od Savudrije do Prevlake,
kao i u Hrvata iz Boke Kotorske i u hrvatskih autohtonih zajednica u
Crnogorskom primorju.
Boćanje u Trogiru.
Kaže se "igrati na balote/buće", "bućati". Upit, odnosno
poziv za igrati ovu igru je "Hoćemo li (jednu) na
balote/buće?", "Hoćemo li bacit (jednu/koju) na
balote/buće?".
Raširenost
Zbog činjenice da za ovu igru nije potrebna snaga i
brzina (osim u brzinskim discipinama), a ozljede su
vrlo rijetke (osim kod neopreznih promatrača, kada se
boća ili bulin odbije ili naglo odskoči, pa pogodi
nekoga), raširena je među svim dobnim skupinama, od
7 do 87.
Glede činjenice da ne treba imati veliku niti posebno pripravljenu površinu (može se igrati na svakakvim podlogama,
osim izrazito blatnjavih) za igrati ovu igru, raširena je u svim sredinama, od ruralnih i malomještanskih sredina, gdje
je i najraširenija, sve do urbanih sredina. Unatoč činjenici što se igru svojevremeno omalovažavalo u
visokourbaniziranim sredinama, gdje ju se smatralo "preseljačkom" i "premalomještanskom", igra se počela širiti i u
tih slojeva.

Pravila

Boćalište
Igra se na terenu (idealno je ako je ograđen, obično daskama
visine 20 cm) dužine 10 (narodno) do 20-30 metara
(natjecateljsko). Igralište za boćanje se naziva zog (za boće),
zjog (jer, zog/zjog može biti i nešto drugo) ili jog, odnosno
boćalište. Širina je od 2,5 do 4 metra.

Oprema
Boće su izrađene od punog drva ojačanog i učvršćenog
čavlima (narodne), plastike (punjene tekućinom ili kojim
drugim tvorivom) ili kovine (natjecateljsko igranje).
Boće su kuglastog oblika. Promjer nije stalan, ali obično se
izrađuje takve da mogu stati u šaku, odnosno tako da mogu
ispuniti šaku.
Bulin ili bula, najmanji predmet u igri, izrađen od drveta i
obično obojan crvenom bojom za klasične discipline, ili bijele
za tehničke discipline, promjera cca 30 mm.
Sudionici
Igra se jedan protiv jednoga, dvoje protiv dvoje, a može se i sa troje protiv troje igrača.
Dopušteni potez
Dopušteno je izbijanje protivničkih ili boća vlastitih igrača, kao i bulina.
Dopušteno je kotrljati ("valjati") ili baciti boću. Kod bacanja, smije se bacati samo tako da boća napravi lûk. Baca se
samo iz ispružene ruke odasprijeda. Nisu dopuštena bacanja kao da se "zakucava", kao u košarci, niti bacanja kao u
bacanju kamena s ramena.
Nije dopušteno odigravati od ograde ("od šponde"), i bočne i stražnje. Buća koja je izletila izvan igrališta ne računa
se u daljnjem tijeku igre.
U slučaju da koja od strana izbije bulin, igra se prekida, i baca se sa strane na koju se bacalo boće, kao da se
normalno odigralo sa svim boćama.

Bodovanje
Cilj je baciti boću tako da se ona što bliže dokotrlja do bulina. Za svaku boću koja je najbliže bulinu, dobiva se bod
(punat). Boduju se samo boće koje su bliže bulinu od protivničkih. Igra se dok jedna od ekipa ne postigne 13 punat.
Igra
Video boćanja.
Svaki igrač igra s dvije boće.
Nakon izabiranja strana, bira se koja će strana prva bacati bulin.
Bulin se baca na suprotni kraj bućališta. Ne mora biti uza sam rub, ali
nije poželjno da bude ni blizu boćara, odnosno bacača.
Nakon toga, strana koja je prva bacila bulin, baca prvu boću.
Nakon bacanja prve boće, igrač druge ekipe baca svoju. Ako se igra
udvoje ili učetvero (ili u šestero), ekipe naizmjence bacaju svoju boću.
Nakon što svi odigraju svoju prvu boću, s bacanjem svoje druge boće
ide strana čija boća ili boće nisu najbliže bulinu. Ne uspije li prvi igrač
druge strane dobaciti bliže bulinu, drugi igrač druge strane kreće sa
svojim bacanjem. Niz se nastavlja sve dok netko od strane u slabijem položaju ne dobaci boću bliže bulinu. Ispucaju
li svi igrači strane koja nije uspila približiti bulinu svoje boće, strana koja nije bacala baca svoje, nastojeći još više
povećati broj svojih osvojenih bodova.
Ekipa koja je pobijedila, odnosno koja je tom nizu uspila biti najbliža bulinu sa svojim boćama, dolazi u posjed
bulina. Ekipe se prebacuju na drugu stranu igrališta, a momčad koja je u posjedu bulina opet prva baca.
Konačni zbroj
Igra se do 12 ili 13 osvojenih bodova (punata). Općenito, "ciljna crta" nije jedinstvena u Hrvata: zabilježena su
odstupanja od 12 do 21 boda.
Valja napomenuti da je "zaletište" za bacanje boće ograničeno, u smislu do koje zamišljene crte igrač mora ispustiti
boću iz ruke.

​
Izvor: http://hr.wikipedia.org​