Lopta u američkom nogometu
Američki nogomet (football) je natjecateljski timski šport izrazito
popularan u SAD-u. Cilj igre je prenijeti loptu (football) prema
završnoj zoni protivničkog tima (endzone) i tako osvojiti bodove.
Lopta se prenosi tako što se nosi uza sebe (rushing), ili bacanjem i
dodavanjem od jednog do drugog člana vlastitog tima (passing).
Bodovi se mogu osvojiti na različite načine, uključujući prenošenje
lopte preko gol-linije, bacanjem lopte igraču koji je prešao gol-liniju
(što je u jednom i drugom slučaju polaganje/touchdown) ili šutiranjem
kroz vratnice gola (field goal). Pobjednik je tim koji ima najviše
bodova nakon isteka vremena.
Američki nogomet se razvio od ragbija u SAD krajem 19. stoljeća. U susjednoj Kanadi se u isto vrijeme razvio i
kanadski football koji se u nekim pravilima razlikuje od američkog.
Iako je prva profesionalna utakmica američkog nogometa odigrana još 1895. godine, taj je šport tek sredinom 20.
stoljeća počeo stjecati svoju današnju popularnost. 1960-ih je po broju gledatelja uspio premašiti dotada
najpopularniji šport, Baseball.
Američki nogomet je prilično zahtjevan šport, koji pred igrače stavlja velike fizičke napore. Također je poznat kao
prilično nasilan šport, iako su desetljećima uvođena pravila s ciljem da se ograniči mogućnost ozljeda. Zbog toga su
igrači opremljeni i sa zaštitnom opremom koja ih štiti od ozbiljnijih povreda.
Uz američku profesionalnu ligu NFL, američki nogomet je tradicionalno prisutan na koledžima i univerzitetima, ali i
u srednjim školama. Srednjoškolski timovi često predstavljaju ponos malih provincijskih gradova te se život u njima
često vrti oko lokalnih utakmica.
Američki nogomet je s vremenom počeo širiti svoju popularnost van američkih granica, pa je tako 1990-ih NFL
osnovao posebnu europsku ligu NFL Europa koja je ugašena 2007. godine kako bi se stavio veći fokus na
populariziranje samog NFL-a u Europi, pa će tako ove godine po prvi puta u povijesti NFL jednu svoju utakmicu u
regularnoj sezoni odigrati na Europskom tlu a još više njih se očekuje u budućnosti.
Šport je ime dobio po veličini same lopte, tj. 1 foot (1 stopa), pa se stoga naziva football. U Europi je u mnogo
slučajeva krivo preveden kao nogomet, dok sam šport nema veze s samim nogometom, nego je sličniji europskom
rugbyju. Stoga često dolazi do drugog krivog termina u kojem se američki nogomet u našim krajevima naziva
jednostavno rugby, ali i to je potpuno krivo jer se ipak radi o različitim športovima.

Pravila
Općenita pravila
Teren u američkom nogometu, brojevi jarda služe
da bi se lakše utvrdilo na kojoj poziciji na terenu
se nalazi lopta, tj. ekipa koja je u napadu i kolko
jardi im treba do sljedećeg prvog pokušaja.
Tamnozelenim su obilježeni jedan i drugi
endzone
Svaki tim ima na raspolaganju 54 igrača od kojih za jednu utakmicu
može prijaviti 45, a na samom terenu svaka ekipa broji po 11 igrača.
Tim koji ima loptu u posjedu predstavlja napad (offense) i njihov je cilj
da trčanjem (rushing) ili dodavanjem (passing) unesu loptu u
protivničku end zonu ili da šutiraju loptu između dviju vratnica, tj. da
zabiju gol. Ukoliko iz četiri pokušaja napad ne uspije prijeći 10 jardi
on gubi posjed lopte. Drugi tim, odnosno obrana nastoji zaustaviti
napadački tim i natjerati ga da im prepusti posjed lopte. Kada
napadački tim postigne pogodak ili izgubi loptu, uloge se mjenjaju.
Utakmica počinje izvođenjem početnog udarca. Lopta se postavlja na
specijalno postolje (kicking tee) na liniju koja označava 30 jardi
polovine terena odbrambene ekipe, a određeni igrač iz odbrambene
ekipe (kicker) je šutira što dublje u polovinu protivnika. Određeni igrač iz specijalnog tima napadačke ekipe (kick
return man) pokušava uhvatiti loptu i trčanjem osvojiti čim više jardi. Mjesto na kome je ovaj igrač zaustavljen je
mjesto sa koga napadačka ekipa započinje svoj napad (drive).
Napredak u američkom nogometu se mjeri u jardima (1 yard = 91.44cm). Cilj napadačke ekipe je da osvoji što više
jardi i tako se što više približi protivničkoj end zoni. Na početku napada napadačka ekipa ima četiri pokušaja da
osvoji 10 jardi i time osvoji novi prvi pokušaj, odnosno novu seriju od četiri pokušaja za osvajanje novih 10 jardi.
Ukoliko napadačka ekipa ne uspije iz četiri pokušaja osvojiti 10 jardi, gubi posjed lopte. U najvećem broju slučajeva
napadačka ekipa samo prva tri pokušaja koristi za osvajanje novih 10 jardi, dok se četvrti pokušaj koristi za
ispucavanje lopte nogom (punt), kako bi se početak napada protivničke ekipe što više udaljio od vlastite end zone. A
ako je ekipa dovoljno blizu protivničkog gola, iskorištava zadnji, četvrti, pokušaj za pucanje na gol.
Svaka akcija počinje izvođenjem takozvanog snapa. Na početnoj liniji napada, koja predstavlja mjesto na terenu na
kome je završena prethodna akcija i počinje naredna, vođa navale glasno šifrirano najavljuje varijantu sljedeće akcije
i igrač ispred njega, centar, dodaje mu loptu kroz noge, a onda ju vođa navale može baciti, uručiti ili sam trčati sa
njom

Osvajanje prostora
Igrač američkog nogometa
Postoje dva načina za osvajanje prostora. Prvi način je probijanje (run).
Vođa navale (quarterback) uručuje loptu probijaču (running back, half
back) koji pokušava trčanjem sa loptom u rukama osvojiti što više
jardi. Važno je napomenuti da i vođa navale također može osvajati
prostor trčanjem ako za to ima prilike. Drugi, a ujedno i najčešći način
za osvajanje prostora je dodavanje (pass). U najvećem broju slučajeva
dodavanje izvodi vođa navale, mada dodavanje može izvesti i bilo koji
drugi ofanzivni igrač, obično u cilju zbunjivanja protivničke odbrane.
Tako da dodavanje može izvršiti bilo koji igrač napadačke ekipe sve
dok se mjesto sa koga se izvodi dodavanje nalazi iza linije sa koje je
počeo napad. Dodavanje je kompletno kada jedan od igrača napadačke
ekipe, najčešće hvatač (wide receiver) uhvati loptu prije nego što ona
dodirne zemlju. Igrač koji uhvati dodavanje ima pravo da dalje osvaja
prostor trčanjem dok ga ne zaustavi protivnička odbrana. Ukoliko lopta
dodirne zemlju prije nego što je bilo ko uhvati, to se naziva
nekompletan pas (incoplete pass). Dodavanje je dosta rizičnije od
probijanja jer lako može doći do presjecanja (interception), ali se
uspješnim dodavanjem lakše osvaja veći broj jardi nego probijanjem.
Također treba napomenuti da napad po jednom pokušaju ima pravo na
samo jedno dodavanje prema naprijed i to dodavanje mogu izvršiti samo iza linije s koje je napad počeo, dok se
dodavati unatrag ili u stranu (lateral pass) mogu koliko god žele i to na bilo kojoj poziciji na terenu i bilo kada dok
akcija traje. Bočni pas se ne koristi često zbog prevelikog rizika da se ne izgubi lopta, jer kod bočnog pasa ne vrijedi
pravilo nekompletnog dodavanja, tj. ako kojim slučajem lopta padne na tlo ona postaje živa lopta i tko ju prvi uhvati
njegova je.
U obrani s druge strane je obaranje (tackle) način zaustavljanja protivničkog napada i on predstavlja hvatanje i
obaranje protivničkog igrača koji nosi loptu. Igrač je oboren kada barem jednim koljenom dodirne tlo i akcija se tada
prekida. Akcija se prekida i u slučaju kada igrač koji nosi loptu izađe van terena.
Napad loptu može izgubiti na tri načina, a to su:
• ako u 4 pokušaja (downa) ne prođu 10 ili više jardi
• živa lopta (fumble) - Ukoliko igrač napadačke ekipe ispusti loptu ili mu ona bude izbijena iz ruku prije nego što
barem jednim koljenom ne dotakne tlo, vrijedi pravilo žive lopte (fumble) i tada posjed lopte dobija ona ekipa
koja prva dođe do nje. Bilo koji igrač na terenu iz obje ekipe može uhvatiti živu loptu i nastaviti trčati s njom dok
ga netko ne zaustavi. Fumble također vrijedi i kod nekompletnog lateral passa, tj. neuspjelog dodavanja unazad ili
u stranu.
• presječena lopta (interception) - Dobrom igrom obrana može doći do lopte presjecanjem protivničkog dodavanja.
Tj. hvatanjem lopte koju je protivnički vođa navale uputio svojim hvatačima. U tom slučaju obrambeni igrač koji
je presjekao loptu može njome trčati i osvajati prostor dok ga netko iz protivničke ekipe ne obori na tlo.
Vrijeme utakmica
Utakmica je podjeljena na četiri perioda u trajanju od po 15 minuta (quarters). Pauza između prve i druge kao i
između treće i četvrte četvrtine je 2 minute, dok je pauza između druge i treće četvrtine (half-time) 12 minuta. Akcije
između prve i druge kao i između treće i četvrte četvrtine se ne prekidaju, tj. timovi nastavljaju tamo gde su stali
prije pauze. To nije slučaj kada je u pitanju poluvrijeme odnosno prekid između druge i treće četvrtine. Treća
četvrtina počinje izvođenjem početnog udarca (kick-off) kao i na početku utakmice. Napadački tim ima na
raspolaganju 40 sekundi za pripremu svake akcije (period od trenutka kada im je napad dodjeljen do trenutka

početka izvođenja nove akcije). Vrijeme se zaustavlja kada igrač izađe izvan terena, u slučaju nekompletnog
dodavanja i kada sudac dosudi prekršaj.
Ako se utakmica završi nerješenim rezultatom u regularnom vremenu, igra se produžetak od 15 minuta (overtime) u
kome važi pravilo zlatnog gola ili iznenadne smrti (sudden death), tj. utakmica se završava u trenutku kada jedan tim
postigne poen i taj tim se proglašava pobjednikom. Posjed lopte se na početku produžetka određuje bacanjem
novčića kao i na početku utakmice. U europskoj verziji američkog nogometa (NFL Europe) u produžetku je svaka
ekipa barem jedanput morala biti u napadu.
Postave
Svaki tim ima tri međusobno nezavisne postave: napad, obranu i specijalan tim (special team). Napad je u igri kada
je tim u posjedu lopte, a obrana kada je protivnik u posjedu lopte, dok specijalni tim ulazi u igru u situacijama kada
se izvode udarci nogom, kao što su ispucavanje (punt), šut za tri poena (field goal) i početni udarac (kickoff).
Napad
Kada je ekipa u posjedu lopte na terenu se nalazi njena napadačka postava (offense). Od jedanaest igrača na terenu
samo njih petorica imaju pravo da budu u kontaktu sa loptom, a to su: vođa navale (quarterback), krilni hvatači (wide
receivers), tight ends i trkači (running backs). vođa navale(quarterback) je mozak ekipe i od njega potječu sve akcije.
Ostali igrači sačinjavaju takozvanu ofenzivnu liniju (offensive line) čiji je zadatak blokirati obrambene igrače
protivničke ekipe i tako zaštite svoje napadače, a prije svega vođu navale. Znači, jednu napadačku postavu
sačinjavaju sljedeći igrači:
• centar (center) - dodaje loptu vođi navale (snap) i poslije toga ga štiti od protivničke obrane;
• vođa navale (quarterback) - organizira napad, dodaje loptu hvatačima (wide receivers, tight ends) ili je uručuje
trkačima (running backs), a može i sam trčati sa njom;
• dva obarača (tackles) i 2 beka (guards) - uz centra čine takozvanu ofanzivnu liniju, blokiraju obranu i tako štite
svoje napadače, a prije svega vođu navale;
• 2 do 4 krilna hvatača (wide receivers) - hvataju dodavanja i dalje osvajaju prostor trčanjem;
• 1 ili 2 probijača/trkača (running backs) - preuzimaju loptu od vođe navale i osvajaju prostor trčanjem;
• tight ends (1 ili 2) - blokiraju obrambene igrače, a mogu i hvatati dodavanja, ovisi o odabranoj akciji.
U napadu svaki tim koji napada ima četiri pokušaja da osvoji 10 jardi(yards)
Obrana
Zadatak odbrambene postave je jasan. Zaustaviti osvajanje prostora napadačke ekipe i što prije preuzeti posjed lopte.
Odbrambenu postavu sačinjavaju sljedeći igrači:
• linebackers (3) - nalaze se odmah iza defanzivne linije, zaustavljaju trkače ili vođu navale u osvajanju prostora sa
loptom, srednji linebacker (middle linebacker/MLB) je najvažniji igrač u obrani;
• defanzivna linija (defensive line) - pokušavaju probiti ofanzivnu liniju protivničke ekipe koja štiti vođu navale,
čine je defensive tackle (2) i defensive end (2);
• cornerbacks (braniči) (2) - brane dodavanja vođe navale ka krilnim hvatačima, a također i pomažu u zaustavljanju
trčanja;
• safety (2) - brani dodavanja vođe navale ka krilnim hvatačima, a također i pomaže u zaustavljanju trčanja.

Specijalni tim
Ulazi u igru u situacijama kada se izvode udarci nogom, kao što su ispucavanje (punt), šut na gol (field goal) i
početni udarac (kickoff). Specijalni tim se sastoji od šutera (puca na gol i ispucava početni udarac) i puntera (ulazi u
igru kad treba ispucati loptu čim dalje od svog end zonea).
Bodovanja
U američkom nogometu se može poentirati na četiri različita načina, pri čemu svaki način donosi različit broj poena.
Polaganje (touchdown):
Polaganje je glavni način poentiranja koji donosi najveći broj poena. Njegova vrijednost je 6 poena. Polaganje se
može postići na više načina i to: unošenjem lopte u protivničku end zonu, hvatanjem dodavanja u protivničkoj end
zoni ili hvatanjem ničije lopte (fumble) u protivničkoj end zoni. Postignuto polaganje omogućava napadačkoj ekipi i
dodatni pokušaj za osvajanje ekstra poena (extra point) čija je vrijednost 1 poen ili ako im treba ekipa se može
odlučiti da pokuša osvojiti dodatnih 2 poena (two point conversion).
Extra Poen (Extra Point) i Pretvaranje u dva poena (Two Point Conversion)
Neposredno poslije postignutog polaganja, lopta se postavlja na liniju koja označava 2 jarda od protivničke end zone.
Napadačka ekipa u tom slučaju ima dvije opcije. U najvećem broju slučajeva izvodi se ekstra poen (extra point), pri
čemu šuter napadačke ekipe treba šutnuti loptu kroz gol i tada napadačka ekipa dobija 1 poen. Ovaj udarac se još
naziva i PAT, što je skraćenica od Point After Touchdown. Druga varijanta koju napad može birati je pretvaranje za
dva poena (two-point conversion), pri čemu napadačka ekipa treba unijeti loptu u end zonu protivničke ekipe na isti
način kao kada se postiže polaganje, a ukoliko uspije u tome dobija 2 poena.
Gol (Field Gol)
Ukoliko napad ne može postignuti polaganje, mogu u bilo kojem trenutku u igri pokušati pucati na gol, ako uspiju
pogoditi gol on im donosi 3 poena.
Na gol se šutira ako je ekipa u povoljnoj poziciji za šut (dovoljno blizu gola), a već su potrošili tri pokušaja ili ako
gube za tri ili manje poena, a na satu je preostalo premalo vremena za išta drugo. Isto tako i ako su u povoljnoj
poziciji a preostalo je premalo vremena na poluvremenu.
Safety
Još jedan način poentiranja, iako rijedak, je takozvani safety. Ukoliko igrač napadačke ekipe bude oboren sa loptom
u svojoj end zoni protivnička ekipa osvaja 2 poena i loptu.
Osnovna Strategija
Američki nogomet kao jedan od najdinamičnijih športova se može opisati kao partija šaha između dvije ekipe. Svaki
tim u playbooku ima na desetke pa i na stotine akcija koje su im na raspolaganju i koje su marljivo uvježbavali. Neke
akcije su jako sigurne i pomoću njih je vrlo vjerojatno da će ekipa osvojiti nekoliko jardi, ali ništa više od toga.
Druge akcije su rizične ali ako se dobro izvedu mogu osvojiti puno prostora.
Generalno govoreći, probijanje je puno manje riskantno od dodavanja, iako postoje relativno sigurne akcije
dodavanja i nešto riskantnije akcije probijanja. Kako bi se zavaralo obranu postoje akcije dodavanja koje na prvi
pogled izgledaju kao akcije probijanja i obratno. Isto tako postoji mnogo trik akcija gdje se napad posloži kao da će
pucati na gol ili ispucavati loptu, ali onda dodaje loptu, sve da bi se zbunilo obranu. Takve trik akcije su najrjeđe i
predstavljaju najveći rizik te ako se ne izvedu dobro mogu značiti katastrofu za napad.

Još davno je netko rekao kako je američki nogomet šport koji najviše podsječa na pravi rat, svaka akcija donosi nove
napetosti i trener ima veću ulogu u timu nego li u bilo kojem drugom športu.
Američki nogomet kao šport
Obaranje protivničkog igrača
Američki nogomet je jedan od najnasilnijih športova, kako bi obrana
zaustavila napad da osvoji čim više jardi (prostora), obrana mora
oboriti igrača s loptom čim prije i treba ga udariti jako. Iako je
američki nogomet kao šport dosta nasilan postoje mnoge restrikcije.
Obrambeni igrači ne smiju rukom ili nogom nikada udarati
protivničkog igrača koji nosi loptu, isto tako ne smiju mu podmetati
nogu. Protivničkog igrača ne smiju nikada dirati ili vući za kacigu,
obariti ga vlastitom kacigom ili podići i oboriti ga na tlo. Jasno, svako
nepotrebno nasilje se jako kažnjava.
Kako bi se igrači zaštitili od preozbiljnih ozljeda, oni moraju nositi
zaštitnu opremu kao što je kaciga na glavi, štitnike za ramena, prsa,
koljena i druge dijelove tijela. Zaštitna oprema je uvedena davno i s
vremenom usavršavana.
Iako su se kroz povijest prilagođavala pravila koja su donekle uspjela smanjiti ozljede i uvedena je znatno bolja
oprema, ozljede su i dalje česte. Isto tako profesionalne lige imaju velikih problema s korištenjem dopinga i steroida
što znatno šteti reputaciji samog športa.
Mnogi su dosad kritizirali šport zbog njegove nasilnosti. U nekim američkim školama je zabranjeno igrati full
contact football pa je izmišljen takozvani touch football gdje igrača treba dotaknuti s obadvije ruke umjesto da ga se
obara, i flag football, gdje igrači oko svojega struka imaju svezanu jednu ili više marama, pa se igraču koji nosi
loptu,umjesto da ga se obara, samo treba potegnuti maramu/zastavicu s tijela i ne postoji nikakav rizik za ozljede.
Zbog toga je Flag Football postao popularan rekreacijski šport u posljednje vrijeme.
Klubovi u Hrvatskoj
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima (literatura, internetske stranice
itd.)
Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora.
Zagreb Thunder, Zagreb Capitals, Split Sea Wolves, Bjelovar Greenhorns, Zagreb Raiders, Osijek Cannons, Cibale
Centurions Vinkovci, Velika Gorica Buffaloes, Ogulin Knights, Slavonski Brod Guardians, Teutoburgium Pitbulls
Dalj, Zaprešić Saints, Zagreb Patriots, Sveta Nedelja Vikings.

​

Izvor: http://hr.wikipedia.org